Kada se spomene mjesec veljača i što je sve mjesec veljača 1945. donjela hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, možemo reći da je donijela samo tugu i bol, kojih se evo i 80 godina nakon zločina na ovim prostorima prisjećamo. Svake godine na ovaj dan sjećamo se krvavog plesa jugokomunista na Širokom Brijegu.
Široki Brijeg je bio jako velika prepreka u komunističkoj matrici, jer je on u to vrijeme izrastao u simbol vjere te simbol domoljublja, ne samo u ovom djelu Hercegovine nego u čitavom hrvatskom narodu. Nadalje, tu je djelovala Franjevačka klasična gimnazija. U njoj su se mnoga hercegovačka, slavonska i dalmatinska djeca odgajala u hrvatskom i katoličkom duhu. Zbog toga je još više Široki Brijeg bio trn u njihovim očima. Također doveli su u pitanje svoj kredibilitet kod saveznika, jer su u to vrijeme rata bili na njihovoj strani. Postavljalo se pitanje dali uopće ima pomoći od njih ako ne mogu pobijediti branitelje Širokog Brijega.
U to doba franjevci na Širokom Brijegu živjeli su u miru, točnije radili su ono za što su se odredili, a to je bilo širenje vjere. U to doba na širokobriješkom tlu bili su stacionirani Nijemci, Talijani, te dijelovi ustaške vojske. Oni su osiguravali povlačenje Njemačke armije E iz Grčke jer je u to doba bila nepovoljna situacija za treći Reich, pa im je taj koridor bio od iznimne važnosti. Nakon povlačenja većeg djela wehrmachta, partizanskim snagama se pružila prilika za napad na Široki Brijeg u veljači 1945. Najprije su 6. veljače topništvom i zrakoplovstvom teško oštetili crkvu, samostan, gimnaziju i konvikt (Tadašnji partizani svjedočili su da nisu znali u što gađaju, ali da su morali gađati prema tim pravcima), a onda, 7. veljače, poubijali su fratre koje su zatekli u samostanu, njih 12. Ubili su ih hitcem u zatiljak te ih na kraju polili benzinom i zapalili u ratnom skloništu. U samostan su ušli oko 11h, gdje su zatekli fratre, sjemeništarce, đake te nekolicinu ljudi koji su potražili zaklon od granatiranja u samostanskom skloništu. Sve su ih zatvorili u blagovaonicu, a oko 17h samo su ostavili fratre a ostatak su rastjerali, da bi ubijanje fratara odmah nakon toga počelo. To sve pokazuje da se nije radilo o nekoj osveti nego da je sve bilo planski. To nam pokazuje i podatak koji je iznio Jakov Sedlar koji je prije par godina našao u Izraelskom arhivu tajnu prepisku Stepinac-Tito, u kojoj Josip Broz Tito jasno govori da je on osobno naredio smaknuće širokobrijeških “mantijaša”. U tom trenutku u Širokom Brijegu mogao si se spasiti samo ako nisi nosio franjevački habit iako su ubili i dosta pučanstva. No taj njihov plan da ovladaju tako lako ovim narodom nije uspio. Naravno bilo je tu zabrana dugo vremena dolaska na njihov grob ali narod te zločine nije mogao zaboraviti, pa su potajno dolazili na molitvu.
Čim se osjetio dašak slobode tokom hrvatskog proljeća 1971. godine, prenijete su im kosti u zajednički grob u crkvi na Brigu gdje i dan danas stoje. U širokobriješkoj crkvi pokopano ih je dvadeset četiri, na drugim mjestima za znani grob njih je deset, u jami Golubinka u selu Mratovu ih je trojica, a za ostalima se još traga. Uz Božju pomoć naći će se još koji pobijeni fratar ali to će biti teško, jer zub vremena ne dozvoljava neki daljnji napredak.
Od samih početaka preostali fratri su skupljali svjedočanstva i istraživali što se to točno dogodilo te 2007. godine došlo je do pokretanja vicepostolature postupka mučeništva fra Leo Petrović i 65 subraće. To je najveći stupanj u katoličkoj crkvi kod postupka mučeništva i nadamo se da će jednog dana biti dovedeni na čast oltara, a narod ovog kraja ih od početka smatra blaženima i svetima.
Danas se, kroz razne komemoracije, istraživanja, simpozije te medije podsjeća na ovaj tragični događaj, koji je postao simbol stradanja nedužnih žrtava rata, među kojima su bili ljudi koji su cijeli život posvetili službi Bogu i svojoj zajednici.
Program 7. veljače započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlja se molitvom pred grobom gdje su trenutno pokopana 24-ica ubijena hercegovačka franjevca. Slijedi sv. misa zadušnica koju će predvoditi i na njoj propovijedati mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup.
Domagoj Marušić / OTPOR.Media
